Zamrzivač zna biti jedan od najkorisnijih dijelova kuhinje, ali i mjesto na kojem se najlakše izgubi pregled nad hranom. Na početku sve djeluje jednostavno: ostalo je nekoliko porcija ručka, kupljeno je više mesa nego što je potrebno, stigla je veća količina sezonskog voća ili je dio povrća bolje sačuvati za kasnije. Poslije nekoliko sedmica, međutim, prostor se napuni kesama, kutijama i neobilježenim pakovanjima čiji sadržaj više niko ne može pouzdano prepoznati.
Problem obično nije u manjku prostora, već u tome što zamrzavanje nema jasan sistem. Hrana se odlaže onda kada treba nešto brzo skloniti, bez razmišljanja o tome kada će biti upotrijebljena, u kojoj količini i za koji obrok.
Zamrzavanje počinje prije otvaranja vrata
Najjednostavniji način da se izbjegne haos jeste da se o namirnici razmišlja prije nego što završi u zamrzivaču. Veliko pakovanje od nekoliko kilograma možda je praktično prilikom kupovine, ali nije nužno praktično kada kasnije treba pripremiti ručak za dvije osobe.
Zato je korisnije hranu podijeliti prema realnoj upotrebi. Meso se može rasporediti u količine koje odgovaraju jednom obroku, sos u manje porcije, a voće u količine koje će kasnije biti dovoljne za kolač, smoothie ili kompot. Tako se ne mora odmrzavati mnogo više nego što je potrebno.
Isti princip važi i za ostatke gotove hrane. Ako je jasno da se dio ručka neće pojesti narednog dana, smislenije ga je odmah zamrznuti nego čekati nekoliko dana u frižideru pa tek onda razmišljati šta s njim.
Ambalaža tu ima praktičnu ulogu. Kutije su dobre za jela koja treba zaštititi od pritiska i prosipanja, dok se za druge namirnice mogu koristiti odgovarajuće kese. U zavisnosti od vrste hrane i načina čuvanja, kese za vakumiranje mogu pomoći da pakovanje bude kompaktnije i da se u zamrzivaču lakše organizuju pojedinačne porcije.
Isti princip važi i za sezonsko voće: kod jagoda je, primjerice, korisno znati kako ih pripremiti za zamrzavanje prije nego što se rasporede u kese ili posude.
Važnije od same vrste ambalaže jeste da pakovanje odgovara onome što se čuva. Ogromna posuda s malom količinom hrane samo zauzima prostor, dok ambalaža koja je premala ili nepraktična može otežati slaganje i kasnije korištenje.
Obilježavanje nije sitničarenje
U trenutku kada se paket stavlja u zamrzivač obično djeluje potpuno jasno šta je unutra. Tri sedmice kasnije ta sigurnost nestaje.
Sos od paradajza, paprike, voće ili komad mesa, kada se zamrznu i zapakuju, kroz ambalažu izgledaju međusobno mnogo sličnije nego što bi se očekivalo. Zato nekoliko sekundi potrošenih na oznaku kasnije štedi vrijeme koje bi otišlo na otvaranje paketa, nagađanje i nepotrebno odmrzavanje.
Dovoljno je upisati naziv i datum. Kod pripremljenih obroka može biti korisna i približna količina, posebno ako se iste namirnice čuvaju u različitim porcijama.
Nema potrebe praviti komplikovan sistem boja i etiketa ako ga niko u kući neće dosljedno koristiti. Jednostavno pravilo koje svi razumiju obično traje duže od savršeno zamišljene organizacije koja poslije dvije sedmice prestane da se primjenjuje.
Ono što se ne vidi, lako se zaboravi
Duboke fioke i pune police stvaraju još jedan problem: starija hrana završava iza novije. Zato nije loše povremeno promijeniti redoslijed tako da pakovanja koja duže stoje budu naprijed ili na mjestu koje se prvo vidi.
Koristan je i princip da se nova količina iste namirnice ne stavlja preko stare. Ako u zamrzivaču već postoji nekoliko porcija graška, mesa ili gotovog sosa, njih treba potrošiti prije nego što se otvore novije zalihe.
Na taj način zamrzivač prestaje biti dugoročno skladište svega što u tom trenutku nije bilo potrebno. Postaje produžetak svakodnevne kuhinje: mjesto iz kojeg se hrana redovno uzima, a ne samo u koje se odlaže.
Veće zalihe nisu uvijek bolje
Akcije i sezonske cijene lako podstaknu kupovinu većih količina. To može imati smisla, ali samo ako postoji realan plan upotrebe.
Pet kilograma povrća po dobroj cijeni nije ušteda ako se polovina zaboravi. Isto važi za velika pakovanja mesa ili pripremljenih obroka koja mjesecima ostanu na dnu zamrzivača zato što porcije nisu praktične.
Prije kupovine većih količina zato vrijedi pogledati šta je već unutra. Često se ispostavi da nova kupovina nije potrebna, već da je dovoljno potrošiti nekoliko obroka i tako osloboditi prostor.
Dobar sistem ne traži da zamrzivač bude poluprazan. Traži da njegov sadržaj ima svrhu.
Red se održava malim navikama
Najviše reda ne donosi veliko čišćenje jednom u nekoliko mjeseci, već nekoliko jednostavnih odluka koje se ponavljaju: odvojiti realnu porciju, jasno označiti paket, staviti stariju hranu na dostupnije mjesto i ne dodavati nove zalihe bez provjere postojećih.
Tada se mnogo rjeđe dešava da se pronađe nepoznata kesica za koju niko ne zna kada je spakovana ili posuda koja zauzima pola fioke zbog dvije kašike sadržaja.
Zamrzivač nije koristan zato što u njega može stati mnogo hrane. Koristan je onda kada se zna šta je unutra i kada ta hrana zaista ponovo stigne na sto.
